Endometrioza

Endometrioza se definiše kao prisustvo tkiva nalik endometrijumu izvan materice koje dovodi do hroničnih inflamacija u telu. Ovakvo tkivo se ponaša isto kao tkivo materice koje tokom ciklusa raste i krvari. Endometrioza može biti unurašnja (nalazi se na zidu materice) ili spoljašnja (nalazi se izvan materice, i može se javiti na bilo kom delu u telu na maloj karlici, jajniku, trbušnoj duplji i td.). Dijagnoza se postavlja praćenjem simptoma, a potvrda dijagnoze se vrši patohistološkom analizom najčešće posle laproskopije.

Uzroci nastanka endometrioze nisu poznati. Postoje različite teorije koje su vezane za njen nastanak ali  još uvek ni jedna nije potvrđena. Iz tog razloga se endometrioza smatra autoimunim oboljenjem. 

Simptomi koji se najčešće javljaju su bolne menstruacije, abdominalni bol nevezan za ciklus, bolan seksualni odnos, smanjen libido, suvoća vagine i td. Pored ovih simptoma, simptomi koji mogu da ukazuju na prisustvo endometrioze u organizmu jeste i konstipacija, rektalno krvarenje i td.

Uspostavljanje dijagnoze se vrši na različite načine korišćenjem jedne ili više metoda:

  • kliničkim pregledom 
  • proverom serumskog CA-125 biomarkera (ovo je tumor marker koji može biti značajno povišen kod uznapredovalih oblika endometrioze).
  • Transvaginalnim ultrazvukom (koristan je ako se endometrioza nalazi na jajniku što ne mora uvek biti slučaj)
  • Laporoskopija – koristi se samo u slučajevima kada pacijentkinja želi da potvrdi svoju patohistološku dijagnozu

Kod nekih osoba može se javiti duboko infiltrirana endometrioza koja može prouzrokovati teža i bolnija stanja od endometrioze koja se nalazi na površini.  Tkivo koje je prodrlo više od 10 mm ispod tkiva kojim je obložena stomačna duplja smatra se duboko infiltriranom endometriozom. Ovakav  ozbiljan oblik endometrioze može se naći između rektuma i vagine, u Daglasovom prostoru, ligamentima, bešici, crevima ali se može javiti i u nervima. Zakasnela dijagnoza može dovesti do jako velikog bola. Uporni bol u maloj karlici je takođe povezan sa endometriozom.

Endometriotične ciste mogu da budu povezane sa ozbiljnim bolovima u maloj karlici, one mogu da budu i duboko infiltrirane lezije. Neko opšteprihvaćeno mišljenje je da ciste veće od 6 cm treba da budu uklonjene hirurškim putem. One se obično javljaju na jajnicima. Uklanjanjem ciste sa jajnika može se značajno smanjiti broj folikula što može dovesti do steriliteta u budućnosti. Poboljšanjem metoda hirurških zahvata ovakve mogućnosti su svedene na minimum, ali pacijent mora biti obavešten o svemu pre izbora hirurške metode koju će koristiti.

Lečenje se najčešće sprovodi nakon operacije i to nekom od tri načina:

  1. Kombinovane oralne kontraceptivne pilule sastavljene od estrogena i progesterona kojima se vrši supresija ovulacije
  2. Lekovi kojima se smanjuje stvaranje estrogena u janicima
  3. Ugrađivanjem spirale  u kojoj se nalaze lekovi – gestageni
Lečenje zavisi od simptoma koje žena ima, njenih životnih planova, kao i faza bolesti u kojoj se nalazi. Terapija lekovima ne leči endometriozu. Kada je bolest uznapredovala, preporučuje se hirurško odstranjivanje lezija kako bi se očuvala ženina sposobnost rađanja. I ova metoda nije obećavajuća jer se kod većine žena endometriza vraća nakon hirurškog zahvata.
U najekstremnijim situacijama, kada žena trpi nenormalne bolove i kada je već rađala, može se raditi uklanjanje jajnika i materice kako bi se sprečilo ponovno vraćanje endometrioze. Nakon ovakve intervencije koriste se pilule estrogena jer se žena uvodi u menopauzu veštačkim putem.

Endometrioza je opaka bolest koja uzima sve više i više maha kod žena u reproduktivnom dobu. Utiče na sve aspekte života jedne žene, ne samo reproduktivne. Smanjuje dosta kvalitet života i otežava normalno funkcionisanje. Žene koje se bore sa ovom bolešću često nailaze na nerazumevanje od strane svojih najbližih ili okruženja.

Polako počinje da se diže svest o problemu koji je zahvatio žene na globalnom nivou. Sve više istraživanja je posvećeno ovoj temi i načinu lečenja.  U članku su opisane klasične metode lečenja i protokoli koji se koriste godinama unazad  koje do sada nisu dale nikakve rezultate ni pomake u borbi sa ovom bolešću. 

Potrebno je podići svest žena o problemu sa kojim se suočavaju i kakve posledice mogu da donesu njihove odluke. Zato svakom problemu treba pristupiti sa svih strana, sa oprezom i sa holističkim pristupom. Jer mi nismo samo materijalno telo, nego i duša i um.

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *